Lik Marije Jurić Zagorke uvjerljivo je dočarala mlada povjesničarka umjetnosti Martina Findrik. Ulomke iz Zagorkinih romana čitao je naš bivši učenik, a danas studen četvrte godine Akademije dramskih umjetnosti, Karlo Mlinar. Svi prisutni uživali su ovom neobičnom druženju.

Zašto smo izabrali Zagorku? 

"Zagorkina „šundliteratura“ proljetos je  ponovno počela izlaziti uz jedan domaći dnevni list. Naslovi su gotovo odmah razgrabljeni, a kada su u pitanju Zagorka i njezina djela, to nimalo ne začuđuje. Pišući nedavno o njoj, Miljenko Jergović je ustvrdio: „ i u Zagrebu i u Hrvatskoj postoji nekakva kulturna memorija i nekakva tradicija, koja se mimo svih moda i trendova prenosi s naraštaja na naraštaj kao, vjerojatno, i najsnažnija potvrda identiteta ovoga jezika i kulture“.  A u domaćem kulturnom krugu Zagorka je naprosto spisateljica koju se čita, premda se u prošlosti o tome nije mnogo govorilo. 

Tek je novije vrijeme od nje zasluženo načinilo temu, prepoznavši njezinu vrijednost i ulogu koju je imala u razvoju hrvatskog romana i širenju pismenosti među domaćim stanovništvom. Naime, u doba kada je pismenih bilo malo, a čitati je značilo uglavnom čitati na njemačkom jeziku, mnogi su svoje prve „čitateljske pothvate“ na hrvatskom ostvarivali upravo na retcima njezinih popularnih romana, kojima se ni danas ne može sa sigurnošću utvrditi broj. "